skip to Main Content
Mjesec Osvještenja O Bolestima štitne žlijezde

Protruzija oka, žuljanje i suhoća očiju mogu bit znak oboljenja štitne žlijezde

Pročitajte razloge zbog kojih trebate obaviti pregled kod oftalmologa ukoliko kod sebe prepoznajete neke od ovih simptoma ili znakova, a januar kao mjesec osvještenja o bolestima štitne žlijezde predstavlja savršeno vrijeme za to.

Piše: Nina Jovanović, Mr. sc.med.dr, MPH

Januar je mjesec obilježavanja svjesnosti o bolestima štitnjače, preventivnog pregleda i ranog otkrivanja bolesti štitnjače kako bi se izbjegle neugodne tegobe i opasne komplikacije. Bolesti štitne žlijezde najrašireniji su zdravstveni problem širom svijeta koje pogađaju milione ljudi naročito u generativnoj i najproduktivnijoj dobi života. Ovaj poremećaj često prolazi neprimijećeno od strane ljekara koji se ne bave ovom patologijom. Nerijetko na pregledu vidimo pacijenta sa svim znacima i simptomima tihe ili akutne bolesti štitne žlijezde koja samo zahvata oko i strukture iza oka. Tada sumnjamo da je riječ o autoimunom obliku oboljenja štitne žlijezde koje često zahvata samo oči i tkiva iza oka.

Nije dovoljno imati samo uredne hormone (T3 i T4) da kažemo da protruzija oka, stalno žuljanje, suhoća, suzenje ili širi otvor oka nema veze sa štitnom žlijezdom. Neophodno je uraditi dodatnu dijagnostiku antitijela, ultrazvuk orbiteili MRI da bismo do kraja izdiferencirali kakva terapija je potrebna. U tom smislu vršimo pretrage antitijela koji nam mogu dijagnostikovati autoimune bolesti štitnjače, a to su: Hashimotova bolest ili kronični limfocitni tireoiditis koji dovodi do slabijeg rada štitnjače ili Gravesova bolestu kojem dolazi do pojačanog rada štitnjače (hipertireoze).

Nina Jovanovic, Mr. sc.med.dr, MPH

Nina Jovanović, Mr. sc.med.dr, MPH

U ovom poremećaju dolazi do stvaranja protutijela usmjerenih na TSH receptore koji se nalaze na površini stanica štitnjače i kod kojeg se mogu javiti znaci bolesti poput “buljavih očiju” (egzoftalmusa), otežane pokretljivosti oka, upornog oticanja kapaka, crvenila oka, strabizma, te spektra subjektivnih senzacija poput suhoće, žuljanja oka, pojačanog suzenja, duplih slika, i osjećaja težine kapaka. Najteži oblik bolesti predstavlja faza kada uvećani mišići i tkiva iza oka vrše pritisak na očni živac, što posljedično može dovesti do gubitka centralnog vida, ili izloženost rožnjače što dovodi do ulkusa ili perforacija. Međutim, čak se i ove najteže forme mogu uspješno liječiti ako su prepoznate na vrijeme.

Važno je naglasiti da se koncentracija protutijela u krvi pacijenata mijenja i govori nam o dinamici bolesti, tako da često pacijenti jedno vrijeme imaju uredne laboratorijske vrijednosti protutijela što govori u prilog mirne faze bolesti, a potom se opet bolest može aktivirati što je obično praćeno povišenim vrijednostima protutijela. Antitijela koje se radi su TSH-R-Ab (ATRAb antitijela), TSI (tireoidno stimulirajući immunoglobulin) i ATPO antitijela. Ultrazvuk (A I B-scan) se radi procjene debljine i oblika vanjskih očnih mišića.

Riziko faktori su: ženski spol (5 puta veći rizik od muškog), starost preko 40 godina, radioaktivni jod (koji se često koristi za liječenje oboljenja štitne žlijezde), pozitivna porodična anamneza, aktivno ili pasivno pušenje (duhanski dim 8 puta povećava rizik za TED), manjak vitamina D3, neregulisane vrijednosti hormona štitne žlijezde.

Protruzija oka, zuljanje i suhoca ociju mogu bit znak oboljenja stitne zlijezde

Protruzija oka, žuljanje i suhoća očiju mogu bit znak oboljenja štitne žlijezde

Faza u kojoj pacijent izraženo osjeća ove subjektivne tegobe i uočavamo znake bolesti naziva se aktivnom i obično traje od 6 mjeseci do 3 godine i tada se ordinira medikamentozna terapija. Najčešće se ordiniraju vještačke suze, selenijem, vitamin D3, kortikosteroidi, a povremeno i radioterapija ili ciklosporini. Trenutno je na tržištu SAD registriran revolucionarni lijek Teprotumamab, monoklonalno antitijelo koje inhibira receptor insulin-like growth factor (IGF-IR) i ordinira se u akutnoj, inflamatornoj fazi ove bolesti. Nakon akutne faze slijedi smirivanje simptoma i znakova bolesti, te nastupa mirna faza u kojoj često zaostaje protruzija, strabizam, duple slike, težina i retrakcija kapaka. U ovoj fazi bolesti obično se planiraju operativni zahvati i to sljedećim redoslijedom:

  • dekompresija orbite radi vraćanja oka nazad u očnu šupljinu,
  • operacije strabizama na vanjskim mišićima oka u cilju poravnanja vidnih osovina,
  • operacije kapaka, a u cilju restauracije prvobitnog izgleda periokularne regije.

Kod većeg broja pacijenata mirna faza traje cijeli život bez ponovne akutizacije.  Sve ovo su razlozi zbog kojih trebate obaviti pregled kod oftalmologa ukoliko kod sebe prepoznajete neke od ovih simptoma ili znakova, a januar kao mjesec osvještenja o bolestima štitne žlijezde predstavlja savršeno vrijeme za to.

(http://dobardan.ba/)

Back To Top