skip to Main Content
Komitet Ne Zna Mnogo O Književnosti

Hemon: Bilo ko ko je preživio genocid reći će vam da je nevjerovanje ili odbacivanje njegovog iskustva nastavak genocida

Nobelova nagrada za književnost dodijeljena kontroverznom austrijskom piscu Peteru Handkeu kao maligni virus inficirala je cijeli svijet. Globalna polemika postaje sve glasnija, a u nju se uključio i Aleksandar Hemon, pisac rođen u Sarajevu sa adresom u Chicagu, koji je u tekstu objavljenom u The New York Timesu Handkea nazvao “Bobom Dylanom u opravdavanju genocida”.

U uvodu Hemon piše da se u mladosti divio Handkeu:

“U svom prošlom životu u Sarajevu čitao sam Petera Handkea. Bio sam ugodno zbunjen njegovim djelima i gledao sam filmove koje je pisao. Volio sam blještavu prazninu njegovog romana ‘Golmanov strah od penala’. Volio sam ljepotu remek-djela Wim Wendersa ‘Krila želje’, na kojem je radio gospodin Handke”, piše Hemon ističući kako je u mladosti težio da bude pametan i cool, a Handke se činio ne samo kao takav pisac, već kao i neko ko je proširio granice literature i pisac u kojeg se želio pretvoriti.

Stvari se i za Hemona i Handkea mijenjaju 1991. godine, kada su se Slovenija i Hrvatska odvojile od Jugoslavije.

“Jugoslovenska narodna armija, odgovarajući Slobodanu Miloševiću, predsjedniku Srbije, uključila se u kratki rat u Sloveniji, a potom i u duže i mnogo krvavije pohode u Hrvatskoj, izravnavajući gradove i počinivši zvjerstva”, rekao je Hemon.

Hemon piše i o tome kako se većina naroda u BiH, ne želeći ostati u Jugoslaviji, odlučila na referendumu 1992. da proglasi nezavisnost.

“Gospodin Milošević je kidisao. Njegova nacionalistička ambicija da stvori ‘Veliku Srbiju’ zahtijevala je genocidnu operaciju nad bosanskim muslimanima. Radovan Karadžić, jedan od posrednika gospodina Miloševića u Bosni, sproveo je kampanju ‘etničkog čišćenja’, koja je značila silovanje i ubistva, masovna protjerivanja, koncentracione logore i opsadu. Država gospodina Miloševića pružila je punu finansijsku i vojnu podršku”, piše Hemon u Timesu.

U tekstu je opisan i ulazak VRS-a u Srebrenicu, a autor podsjeća da je Peter Handke “inzistirao da je broj ubijenih Bosanaca pretjeran i da Srbi pate kao Jevreji pod nacistima”, piše Hemon za TNYT.

Handke je u medije dospio početkom 1996. godine nakon objavljivanja kontroverznog djela “Jedno zimsko putovanje ka rijekama Dunavu, Savi, Moravi i Drini ili pravda za Srbiju”:

“Bilo ko ko je preživio genocid reći će vam da je nevjerovanje ili odbacivanje njegovog iskustva nastavak genocida. Negiranje genocida je izvinjenje za naredni genocid. Što se tiče gospodina Handkea, objavio je Irish Times, ‘Kada su kritičari istakli da leševi žrtava pružaju dokaze o srpskim zločinima’, pisac je odgovorio: ‘Možete da leševe potaknete u dupe!’”, piše Hemon, konstatirajući kako bi nemoralne zablude Handkea mogle biti povezane sa njegovom književnom estetikom, sumnjom u jezik i njegovom sposobnošću prikazivanja istine, što na kraju dovodi do stava da je sve podjednako istinito ili neistinito.

“Ali čak i ako se može objasniti Handkeov moralni kolaps”, piše Hemon, “njegovim intelektualnim skepticizmom ili njegovom nekritičkom sentimentalizacijom Balkana, ukorijenjenom u njegovu porodičnu historiju, teško je shvatiti šta bi ga moglo navesti da obožava čudovište poput gospodina Miloševića”.

Nakon toga Hemon više nije uspio pročitati niti jedno Handkeovo djelo, navodeći kako je njegova politika nepovratno uništila njegovu estetiku, a tekst zaključuje riječima:

“Handke je Bob Dylan u opravdavanju genocida. Nobelov komitet je pokazao da ne zna mnogo o književnosti i njenoj stvarnoj poziciji u ovom svijetu”.

(https://www.oslobodjenje.ba/)

Back To Top