skip to Main Content
Ključ Grada Sarajeva Adisa Elias Fejzića: Simbol Civilizacijskog Postignuća

AUTOR ESTETIKU STEĆAKA (I ONU VRIJEDNOST KOJU MARIAN WENZEL NAZIVA BOSANSKI STIL) PRETVARA U LIČNI UMJETNIČKI IZRAZ

Ključ Grada Sarajeva 2020, čiji je autor dr. sci. Adis Elias Fejzić, originalna je bronzana skulptura i priznanje izrađeno u obliku ključa kao metafore grada Sarajeva i Gradske uprave.

On je, kako nam je objasnio umjetnik Fejzić, fizička i metafizička struktura postavljena kao abrevijatura bh, odnosno sarajevske, multikulturalnosti, multikonfesionalnosti i multidimenzionalnosti, koja se tokom duge povijesti (i iznutra i izvana) oblikovala u autentičan kulturološki i civilizacijski fenomen – Grad Sarajevo.

Napredak i “nafaka”

Davidova zvijezda, latinski i grčki križ/krst i polumjesec su upleteni u jedan jedinstven znak koga Adis Fejzić od 2013. godine naziva Avramov/Abrahamov/Ibrahimov pečat, a ovdje ga spaja i sa simbolom napretka i “nafake” preuzetog s bosanskog ćilima. U tom smislu, kako ističe ovaj umjetnik, skulptura Ključ grada Sarajeva 2020. je spoj univerzalnih vrijednosti predstavljenih u susretu sakralnog i svjetovnog, kojim se autentična sarajevska kompleksnost pojavljuje kao metaforički sažetak – simbol iznimnog civilizacijskog postignuća kojem paralela može biti samo Jerusalem. Ali s bitnom razlikom – Jerusalem je ‘’nebeski’ predodređen, dok je Sarajevo svoj status zaslužilo, steklo ga u drugačijim povijesnim okolnostima i kroz vlastiti izbor.

Fejzićevo idejno-skulptorsko rješenje Ključa Grada Sarajeva je, kako sam ističe, rezultat kontinuiranog istraživačkog kreativnog rada. Treba napomenuti da je on autor već čitavog umjetničkog opusa posvećenog bosanskohercegovačkoj povijesti, kulturi i umjetnosti. Isklesao je prve (istoriji poznate) originalne skulpture-portrete Kulina bana i kralja Tvrtka I Kotromanića. Postao je prvi bh. skulptor s titulom doktora nauka (PhD) s tezom koja donosi novo i dublje razumijevanje “umjetnosti stećaka”. Adis Fejzić je i istraživač stećaka u kontekstu globalne povijesti i teorije kamene skulpture u okviru kojih ih je definisao kao našu najautentičniju umjetničku formu, najizvorniji simbol našeg identiteta i izniman kreativni potencijal. Kao umjetnik Fejić je oživio umjetnost stećaka prvi put nakon nekoliko stoljeća od njenog gašenja. Ovaj umjetnik, kako sam ističe, ne pravi replike stećaka, nego ovu tradicionalnu srednjovjekovnu umjetnost pretvara u svoju (memorijalnu) skulpturu 21. stoljeća.

Ključ grada Sarajeva Adisa Elias Fejzića

Skulptura Ključ Grada Sarajeva 2020. je spoj univerzalnih vrijednosti predstavljenih u susretu sakralnog i svjetovnog

Autor estetiku stećaka (i onu vrijednost koju Marian Wenzel naziva bosanski stil) pretvara u lični umjetnički izraz. U potrazi za kreativnim metaforama kojima (de)kodira svoj identitet, on na poseban način u ‘’naš novi vijek’’ uvodi i fenomen bosanskog srednjovjekovnog pisma koje kolokvijalno nazivamo bosančica. U interpretaciji Adisa Fejzića bosančica dobija novi vitalitet i kvalitete koji svoj značaj ne iscrpljuju isključivo na kreativnoj nego i na socio-političkoj i opštehumanističkoj ravni. U vezi s njegovom kreativnom upotrebom bosančice, a u kontekstu njegovog Abrahamovog/Avramovog/Ibrahimovog pečata i idejnog rješenja za Ključ Grada Sarajeva, važno je pomenuti seriju radova na kojima autor bosanskim pismom ispisuje molitve naše četiri konfesije (Kadish na hebrejskom, Otče Naš na staroslovenskom, Pater Noster na latinskom i El-Fatiha na arapskom jeziku).

Ključ Grada Sarajeva 2020. je nastao kao dio kreativnog traganja za simbolima našeg postojanja i naše kulture. U tehničkom smislu, realizacija Ključa Grada Sarajeva je, kazao nam je Adis Fejzić, sprovedena uz niz teškoća. U uslovima pandemije i u fizičkoj odsutnosti autora, čak i izrada relativno male bronzane skulpture se pokazala kao poseban izazov. U takvim okolnostima se došlo do nekoliko verzija Ključa Grada Sarajeva, svaka sa svojom patinom i s posebno pripremljenom kutijom/postamentom i Poveljom).

Traganje za simbolima

Prvi Ključ je uručen princu Albertu II od Monaka u petak, 9. oktobra 2020, prilikom njegove posjete Sarajevu povodom svečanog otvaranja Olimpijskog muzeja.

– Nakon što je Gradska uprava usvojila moje idejno rješenje za Sarajevski ključ i nakon što prva brončana kopija postane dio arhiva kolekcije princa Alberta II od Monaka… više nema dvojbe. Sarajevo je prvi grad u istoriji civilizacije koji se zvanično predstavlja ovakvim simbolom. Svaki drugi grad koji bi se ovako eventualno mogao ili odvažio predstaviti – je već iza nas. Ali, od ovoga mi je još puno važnije da moja umjetnost napravi naše društvo bar malo svjesnijim sebe, svojih pravih integralnih vrijednosti, da opet budemo “civilizacijski svjetionik” cijelom svijetu, ono što smo dugo i bili, kazao je Fejzić.

Dr. sc. Nirha Efendić iz Zemaljskog muzeja BiH zapisala je da se širina nadahnuća svetim tekstom čita u mnogim radovima Adisa Eliasa Fejzića.

– Ljepota njegove percepcije sadržana je u izrazu autohtonog bosanskog bića, oplemenjenog poimanjem jednoga Boga, a iskazana, potom, na tradicijskim elementima bosanske pismenosti. Osim mostova koji spajaju različite dimenzije stvorenog, Fejzić u svojim prizorima donosi osjećanje pripadanja kozmopolitskom duhu otvorenosti, bez potiskivanja, afirmišući višestrane vrijednosti vlastitih korijena i poentirajući njihov značaj u mozaiku kulture svijeta. Korespondirajući sa bosanskom kulturom srednjega vijeka, sa prizorima kakve smo navikli vidjeti na stećcima, Fejzić daje značaj trajanju duhovne pismenosti svoga naroda, naglašavajući njenu svevremensku širinu. I dok su mnogi alhamijado pjesnici svoj jezik čuvali koristeći arapsko pismo, Fejzić je poznatu energiju amalgama, koju osjećamo i u drugim vidovima našeg stvaralaštva, poglavito u sevdalinci, pokazao na drugoj strani medalje – kako se, naime, i pismo svoje, barem u umjetnosti, može čuvati tako što se njegovo znakovlje posudi drugome jeziku, istakla je Efendić povodom rada ovog umjetnika.

(https://www.oslobodjenje.ba/)

Back To Top