Nirvana Pistoljevic Oslobodjenje

Jubilarno deseto izdanje Dana Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka (BHAAAS), koji završavaju danas, okupilo je u Sarajevu više od hiljadu sudionika, među kojima je 30 predavača iz 24 zemlje svijeta, uključenih u 27 simpozija iz gotovo svih naučnih oblasti: medicine i tehničkih, prirodnih, društvenih i humanističkih nauka. Predsjednica BHAAAS-a Nirvana Pištoljević ističe da je ovogodišnji skup najveći dosad, obuhvata najveći broj naučnih disciplina, a posebnim ga čini to što insistira na inter- i transdisciplinarnom pristupu te primjenjivosti teorijskih znanja u “stvarnom životu”.

Kriptografija i robotika

 Kriptografija i robotika
NAŠI FAKULTETI I UNIVERZITETI SU NA PLANU KURIKULUMA I PROGRAMA U POTPUNOSTI IZGUBILI KONTAKT SA REALNOŠĆU.OBRAZOVANJE ZNAČI PRIMJENU TEORIJSKIH ZNANJA, RAD SA DJECOM/FOTO: AMER KAJMOVIĆ

– Na našim interdisciplinarnim panelima smo imali priliku slušati teorijskog matematičara i fizičara koji je govorio o primjeni matematike kroz kriptografiju i zaštitu ličnih podataka, imali smo predavanje o kompleksnim sistemima, među koje spada i ljudsko društvo, a također i o vještačkoj inteligenciji koja se ubrzano razvija, daleko nadmašujući ljudsku evoluciju, zbog čega je sve urgentnije da se bavimo naukom kako bismo te procese mogli kontrolisati, kaže Pištoljević u razgovoru za Oslobođenje.

Osnovna misija BHAAAS-a je svakako povezivanje Bosne i Hercegovine sa stručnom, naučnom i umjetničkom dijasporom, a kada prelistate program od osamdesetak stranica, djeluje kao da je taj zadatak ispunjen sa izuzetnom ozbiljnošću.

– Članovi akademije dolaze sa svih strana, ali nas ujedinjuje želja da očuvamo vezu sa domovinom. Osim toga, kada dolazimo ovdje, mi sa sobom vodimo i svoje prijatelje, predavače sa veoma bitnih univerziteta te je naša uloga, osim naučne, da na određen način budemo i ambasadori BiH u našim drugim domovinama, pojašnjava Pištoljević. Ono što nedostaje je, kao i uvijek, politika, kaže sagovornica Oslobođenja, odnosno volja političkih predstavnika da se upoznaju sa naučnim trendovima u svijetu i implementiraju ih.

Pištoljević je posebno ponosna i na ovogodišnji kulturni program, koji obuhvata izložbu grafika bh. slikara Safeta Zeca, koncert Sarajevske filharmonije, gostovanje teatarskih predstava Juventafesta i Kamernog teatra 55 i druge sadržaje. Drugi dan konferencije obilježile su, pak, teme računarsko modeliranje, robotika i biometričko inženjerstvo, građevinarstvo, energetika, onkologija, patologija i pedijatrija, razvoj i rano učenje i obrazovanje. Pištoljević je naročito istakla simpozijum iz oblasti onkologije, a kao stručnjakinja u oblasti inkluzije i specijalnog obrazovanja, najradije je govorila o radovima predstavljenim na panelu posvećenom obrazovanju i ranom učenju i razvoju. “Ta me tema najviše boli”, kaže, ističući da je obrazovanje u BiH zarobljeno u dugogodišnjem, “višeslojnom” problemu i da nema jednostavnih rješenja. Ipak:

– Prva tačka dnevnog reda kod nas mora biti inkluzija. Profesorica na italijanskom univerzitetu Reggio Emilia, Fabiola Casarini, ovdje nam je govorila o tome kako se inkluzivni obrazovni sistem u Italiji raspada i ne može odgovoriti na izazove koji mu postavljaju novopridošla djeca migranti. Italijanski model inkluzije sada ne može odgovoriti na potrebe te djece, a mi smo njihov zakon ovdje samo kopirali, nismo ga u stanju ni izbliza tako dobro implementirati. Inkluzija je u BiH, nažalost, svedena na mrtvo slovo na papiru, iskrena je Pištoljević.

Praksa umjesto teorije

Problematika inkluzivnog obrazovanja na određen način reflektuje i sve druge nedaće i teškoće u funkcionisanju obrazovnog sistema u našoj zemlji. Pištoljević iznosi zabrinjavajući podatak da se 23 posto djece u BiH ne razvija na tipičan način, što je ogroman broj u odnosu na svjetski trend od 15 posto, što nas stavlja u kategoriju rizičnih zemalja. Zemlja smo, također, u kojoj djeca sa posebnim potrebama provode najmanji broj sati u obrazovanju, tek 10 do 13 sati tokom sedmice, dok u zemljama kao što je Italija taj broj iznosi devet sati dnevno. O obrazovanju nastavnika koji se sa zahtjevima inkluzivnog obrazovanja u našoj zemlji (maltene bezuspješno) bore već skoro deceniju i po, posebno je oštro govorila.

– Naši fakulteti i univerziteti su na planu kurikuluma i programa u potpunosti izgubili kontakt sa realnošću. Pedagogija je primijenjena nauka, obrazovanje znači primjenu teorijskih znanja, rad sa djecom. Mi se ovdje bavimo teorijom s jako malo prakse, a neprekidno proizvodimo kadar koji ne zna šta da radi sa djecom, a kamoli sa djecom sa poteškoćama, kaže Pištoljević.

Ona je navela i primjer obrazovanja nastavnika u SAD-u, gdje je, ponajprije, neophodno završiti postdiplomski studij da bi se ušlo u učionicu, a tokom postdiplomskog studija se stiče praksa. Uči se kako prilagoditi sadržaj različitim sposobnostima djece, time i djeci sa posebnim potrebama, kako razviti instrukciju i testiranje, kako procijeniti znanje takvog djeteta itd. S druge strane, brojne nevladine organizacije troše ogroman novac nastojeći pružiti dodatno obrazovanje već obrazovanom kadru.

Pištoljević napominje da su nedostaci vidljivi i na najvišem nivou – nivou legislative, te pedagoških standarda i normi.

Rana intervencija

Rana intervencija

DANI BHAAAS-A TRAJU DO NEDJELJE, A U FOKUSU ĆE BITI TEME ONKOLOGIJE, HIRURGIJE, PORODIČNE MEDICINE, PSIHIJATRIJE I PSIHOLOGIJE, POTOM MAŠINSTVA, EKONOMIJE, ANTROPOLOGIJE I BIBLIOTEKARSTVA/FOTO: AMER KAJMOVIĆ

– Ministarstva obrazovanja moraju pronaći način da unaprijede pedagoške standarde i norme, legislativu koja je usmjerena ne samo protiv nauke nego i protiv djece. Evo primjera: svaki profesionalac zna da po preporuci Američke pedijatrijske asocijacije djeca mlađa od dvije godine ne bi smjela biti izložena multimedijalnom sadržaju. U dokumentu koji regulira pedagoške standarde u BiH stoji da svaki vrtić mora imati televizor, i to čak inspekcija provjerava, navodi Pištoljević.

Konačno, izuzetno je bitno edukovati i roditelje, pokazati im kako djeca sa posebnim potrebama moraju boraviti sa drugom djecom, što je za njih izuzetno bitno u ranoj razvojnoj dobi. Pištoljević smatra da država mora pokrenuti sisteme rane intervencije za djecu od 18 mjeseci koja pokazuju smetnje u razvoju, jer je zaista neophodno da se počne sistemski raditi. Vrtići, također, moraju unaprijediti kvalitet, primati veći broj djece, i veći broj djece sa poteškoćama.

– U ovakvom sistemu nikome nije dobro: ni učiteljici koja se mora posvetiti djetetu s npr. autizmom, a pritom zanemaruje ostalo dvadesetoro djece u razredu, ni roditelju koji proživljava strašne stvari i, što je najbitnije, ni djetetu. Roditelji su nezadovoljni, a nastavnici iscrpljeni, a nijedno dijete ne dobija ono što mu je potrebno, zaključuje sagovornica Oslobođenja.

Panel o ranom rastu i razvoju te o obrazovanju uključili su određen broj domaćih obrazovnih stručnjaka, ali taj je broj, kaže Pištoljević, još uvijek nedovoljan. Napominje i da je BHAAAS uvijek otvoren za saradnju i zajednička istraživanja u ovoj, ali i drugim naučnim oblastima.

Dani BHAAAS-a traju do nedjelje, a u fokusu će biti teme onkologije, hirurgije, porodične medicine, psihijatrije i psihologije, potom mašinstva, ekonomije, antropologije i bibliotekarstva.

(https://www.oslobodjenje.ba)