Ismar Volic Ugledni Profesor Matematike Iz Bostona

Na Jahorini će se 21. do 24. juna održati 10. Dani Bosansko-hercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauke (BHAAAS).

Očekuje se dolazak velikog broja naučnika i uglednih stručnjaka iz oblasti medicine, tehničkih, prirodnih, društvenih i humanističkih nauka.  Jedan od njih je svakako i ugledni profesor matematike na Wellesley College u Bostonu, Ismar Volić.

Iako mu je Fulbrightstipendija omogućila “cijeli svijet na dlanu”, ipak je za mjesto svog istraživačkog rada izabrao Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu.

Tim povodom je Volić, inače sin poznate bh. glumice Jasne Diklić,  govorio za Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba: Profesore, Vi ste mlad i uspješan čovjek koji je očigledno ispunio svoj američki san. Nedostaje li Vam život u BiH?

” Iz Sarajeva sam otišao prije dvadeset i sedam godina, kada mi je bilo sedamnaest, ali mi je uvijek bilo važno da često dolazim u Sarajevo i uspijevam u tome. Zbog toga moja porodica i moji prijatelji znaju da sam nekako uvijek tu, čak i kada sam u Americi. Samo tako mogu biti neko ko nije turist ili dijaspora u prolazu. Saradnja sa akademskim institucijama je, također integralna u ovome, jer mi daje profesionalno uporište i dodatni razlog za čest dolazak. Naravno, uvijek sam svjestan toga da je moj život, ipak, u Americi iako je BiH njegov neizostavan dio.  Moja supruga je Amerikanka, moja djeca su rođena tamo, moj posao, u kojem uživam, je tamo.  Da je drugačije, vjerovatno bi se bilo teško boriti sa emocionalnim i psihološkim konfliktom koji bi takva egzistencija “ni tamo ni ovamo” nosila sa sobom.”

Radiosarajevo.ba: Koliko je Vaša supruga upoznata s našom kulturom i da li joj se sviđa BiH?

Moja supruga jako voli dolaziti u BiH, fascinirana je našom kompleksnom kulturom i historijom. Ona u Bostonu ima svoju firmu za dizajn okoliša i vrtlarstvo, tako da i sa tog aspekta uživa u ovim krajevima i njihovim ljepotama.  Moram priznati da je i meni, koji sam odrastao na asfaltu i betonu Marijin Dvora, otvorila oči i pokazala koliko je priroda u BiH jedinstvena.”

Radiosarajevo.ba: Zanimljivo je da ste nedavno dobili Fulbright stipendiju, a da ste kao mjesto svog istraživačkog rada izabrali Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu.

“Moja Fulbright aplikacija je bila specifično za PMF i Sarajevo. Iako svoje istraživanje mogu raditi bilo gdje, imalo je smisla da dođem na PMF, jer sam prije nekoliko godina postao mentor jednom doktorskom studentu ovdje, tako da ovaj semestar intenzivno radimo zajedno.  Dodatno se Fulbright komisiji svidjelo to što sam angažiran i na druge načine, kao što su održavanje predavanja po raznim institucijama i školama, promoviranje STEM (science, technology, engineering, math) obrazovanja, i organizacija konferencije Dani BHAAAS-a.”

Ismar Volic univerzitet u sarajevu Odsjek za matematiku

Radiosarajevo.ba: Kako vidite obrazovanje u BiH?
“Ne bih da pravim neke velike generalizacije jer ne mislim da imam pravo na to, a i ne poznajem dovoljno cjelokupnu situaciju u obrazovanju. Ono u šta donekle imam uvid je stanje na Univerzitetu u Sarajevu, gdje sam oduševljen gostoprimstvom i ljudima. Imam osjećaj da je Univerzitet pun profesora koji rade na vrhunskom nivou i studenata sa potencijalom i ambicijom ravnom bilo kojem od mojih studenata u Bostonu.   Dakle, na individualnom nivou, predispozicije su tu da sarajevski Univerzitet ponovo bude svjetska akademska institucija.

Međutim, dok je angažman pojedinaca neophodan, on nije dovoljan da bi se dosegao akademski vrh. Potrebna je sistemska podrška i politika koja prioritizuje edukaciju. Naravno, tu prvenstveno  govorim o finansijskoj podršci.  Potrebno je dovoditi svjetske eksperte da drže predavanja, slati studente i mlade istraživače na konferencije po svijetu, spajati ih sa liderima u nauci, industriji i biznisu.  Treba kreirati uslove koje potječu mlade ljude da nastave sa školovanjem nakon srednje škole ili fakulteta.  Na primjer, teško je napisati doktorat koji će biti primijećen u svijetu ako se u isto vrijeme mora predavati dvadeset i više sati sedmično.  Dakle studentima koji rade magisterije i doktorate treba uz finansiranje dati i prostor da se u potpunosti posvete istraživanju.  Nema sumnje da bi se takva vrsta investicije s vremenom mnogostruko povratila.

Drugi aspekt bez kojeg ne mislim da može biti stvarnog akademskog progresa je odvajanje politike od obrazovanja. Meni je neshvatljivo da se ovdje rutinski u istoj rečenici spominje univerzitetska funkcija, bilo akademska ili administrativna, i politička stranka.  Koliko ja mogu da vidim, politika je ovdje prezauzeta hranjenjem i opravdavanjem same sebe i kao takvoj joj nije prioritet akademska dobrobit studenta i profesora, što bi naravno trebalo da bude prvi kriterij za bilo koju obrazovnu instituciju.  Politika se mora odstraniti iz obrazovanja jer će nastaviti da stoji na putu intelektualnom napretku.

Moram naglasiti da ovo govorim iz limitiranog, sporadičnog iskustva, i moja percepcija je možda pogrešna. Volio bih da jeste, ali ono što želim ponovo da istaknem i za što znam da je neosporno je da akademski kvalitet postoji i tragično bi bilo ne učiniti sve da se on njeguje i usmjeri.”

Radiosarajevo.ba: Aktivni ste član BHAAAS. Kako je došlo do vašeg uvezivanja?

“Ne sjećam se tačno kako sam čuo za BHAAAS, ali mi se u startu svidjelo to što je ta organizacija posvećena promovisanju obrazovanja i umjetnosti, ima visoke kriterije za članstvo, i nema nikakve političke, nacionalne i religijske afilijacije. Trenutno sam član Upravnog Odbora BHAAAS-a i mogu potvrditi da nam je zaista jedino u interesu dijeljenje znanja i približavanje bh. akademske i umjetničke zajednice svjetskim trendovima.  Angažman u BHAAAS-u vidim kao prirodnu ekstenziju mog profesionalnog života.  Sarađujem sa ljudima širom Amerike i Evrope, tako da je najnormalnije da imam profesionalnu saradnju i u BiH za koju sam vezan i na brojne druge načine.  Tako razmišljaju i moje kolege iz BHAAAS-a, a svima zajedno nam ova organizacija daje krovnu organizacionu strukturu, legitimitet i ujedinjen glas.”

Radiosarajevo.ba: Jedan ste i od predavača na Danima BHAAAS. Šta očekujete od ove manifestacije i koje su teme vaših predavanja?

“Ovogodišnji deseti, jubilarni Dani BHAAAS-a su zaista impresivni. Imat ćemo više od tri stotine predavača u 27 simpozija iz nauke, medicine, društvenih i humanističkih nauka, preko hiljadu učesnika, dolaze desetine vrhunskih stručnjaka iz svijeta, imamo planiran ibogat kulturni program koji uključuje izložbu Safeta Zeca, predstavu “Knjiga mojih života” bazirana na knjizi jednog od osnivača BHAAAS-a, Aleksandra Hemona, koncert Sarajevske filharmonije, i predstavljanje izložbe “Sjećanja na kamen”. Što se tiče naučnog programa, Dani će biti prilika studentima i istraživacima u BiH da čuju o najnovijim dostignućima, trendovima, tehnikama i tehnologijama.  Učinićemo sve da pomognemo ostvarivanju umrežavanja i kolaboracija između kolega iz BiH i Amerike i drugih zemalja.  Najvažnije nam je da dovedemo stručnjake iz svijeta i iz BiH u isti prostor jer vjerujemo da će razmjena znanja onda ići svojim prirodnim tokom.

Moje plenarno predavanje je iz kriptografije i privatnosti. Kriptografija je nauka i praksa sigurne komunikacije.  Privatnost je naravno vrlo aktuelna tema, i te dvije stvari su povezane na fascinantan način.  Tema mog predavanja je pitanje regulacije i ograničavanja kriptografije, a samim tim i matematike na kojoj počivaju kriptografski sistemi.  Ovo je rijedak slučaj gdje je teorijska matematika u srži jedne političke debate.  Također, ću se osvrnuti na to da apstraktna i sofisticirana matematika postaje sve neophodnija za analizu i interpretaciju komplikovanog svijeta oko nas.

Drugo predavanje će biti u simpoziju primijenjene matematike na temu topološke analize podataka (TDA). Topologija je moja oblast istraživanja i bavi se izučavanjem geometrijskih prostora ili oblika s tim da, ako se oblik deformiše, on se smatra esencijalno nepromijenjenim. TDA tretira oblake podataka kao prostore i primjenjuje topološke metode da odgovori na pitanja kao što su “Da li oblak podataka ima rupe?”, “Iz koliko se nepovezanih dijelova sastoji?”, “Da li su određene podgrupe podataka blizu ili daleko?” i tako dalje.  Ovakva analiza daje nove informacije koje standardna statistika često ne vidi.

Treće predavanje će biti u simpoziju edukacije gdje ću govoriti o važnosti STEM obrazovanja. Ekonomski progres je usko povezan sa STEM edukacijom jer tehnologija velikim dijelom upravlja modernom ekonomijom.  Investicija u STEM obrazovanje je time krucijalna za razvoj, pogotovo za malu zemlju kao sto je BiH.  U predavanju ću dati neke statistike i primjere isplativosti ulaganja u STEM obrazovanje.”

Ismar Volic profesor matematike - Boston

Radiosarajevo.ba: Vi ste sin naše poznate glumice Jasne Diklić. Očekivalo bi se da ćete biti umjetnik, kako to da ste postali profesor matematike?

“Možda sam završio na matematici jer sam pokušao da pobjegnem što dalje od glume! I to ne samo da mi je mama glumica, nego mi je i baka bila glumica u Pozorištu mladih, a i ujak mi je pozorišni reditelj.  Bio sam crna ovca u porodici jer sam uvijek volio matematiku i već u osnovnoj školi znao da hoću da se time bavim. Privlačila me ta njena apstraktnost, elegantna neovisnost i izdvojenost od realnosti.  Na sreću, moja sestra mi se pridružila u izboru neumjetničke karijere – ona je doktorirala biologiju u Madridu – tako da nas je sada dvoje i zajedno smo jači!  Šalu na stranu, ono sto je bitno je da moja mama nikada nije vršila pritisak na nas po pitanju izbora karijere i uvijek je samo željela je da budemo zadovoljni onim što radimo i da sebi s tim možemo osigurati pristojnu egzistenciju.  Na sreću, sve se to na kraju i obistinilo.”

Radiosarajevo.ba: Kako je to danas, kada se podudare dva različita svijeta, umjetnička duša i pragmatičnost jednog matematičara?

“Možda će čudno zvučati, ali moja mama je jedna izuzetno pragmatična osoba. I morala je biti da bi preskočila sve prepone koje joj je život postavio.  I u tom kombinatorijalnom, logičkom razmišljanju se ona i ja dobro nalazimo. S druge strane, meni su jako bitni umjetnost, pozorište i film, i dosta vremena provodim napajajući i tu stranu mozga. Na kraju krajeva, odrastao sam u pozorištu. Pratim šta se dešava u kulturi, pogotovo u BiH, tako da mama i ja uvijek imamo zajedničkih tema za razgovor, ali matematika, ipak, nije jedna od njih.

(https://www.radiosarajevo.ba/)