Početkom novembra prosle godine u Charlotte, North Carolina sastalo se dvadesetak pojedinaca čije su zajedničke spone bile ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini i zivot u Sjedinjenim Američkim Drzavama obilje?en značajnim profesionalnim dostignućima. Vodeca ideja sastanka je bila da se energija i znanje istaknutih individualaca porijeklom iz Bosne i Hercegovine ujedine u stremljenju prema istim ciljevima: širenje i prenošenje profesionalnog znanja i iskustva, uspostavljanje naučne i kulturne saradanje sa odgovarajućim institucijama u BiH i Sjevernoj Americi, povezivanje pripadnika dijaspore po profesionalnim osnovama, podsticaj i podrška mladim, kreativnim snagama medju našim ljudima kao i uspostavljanje profesionalne baze podataka za pripadnike BiH zajednice u Sjevernoj Americi, unapredjenje ugleda Bosne I Hercegovina kako u SAD i Kanadi, tako i u drugim zemljama. Nakon plodnih i zučnih rasprava, prisutni su se slozili da će se organicija zvati Bosanskohercegovačko-američka akademija nauka i umjetnosti (Bosnian-Herzegovinian-American Academy of Arts and Sciences--BHAAAS) i da pred nama stoji dosta posla i obaveza, medju njima i organizacija prve godišnje Skupštine Akademije, do koje smo, evo, sretno dobacili.
Tako smo u proteklom periodu pravno registrovali Akademiju, ustanovili pravilnik neophodan za prijem članova, a zatim više nego utrostručili broj članova, napravili vrlo impresivan web site i kroz stalne i strasne diskusije, koje nisu sve bile jednako produktivne, bolje se upoznali, zblizili i postali jači kao grupa koja daleko nadilazi zbir uključenih pojedinaca.
Zivot i historija prebrzo teku, te se čovjek rijetko nadje na samom početku nečega vrijednog poštovanja i učešća--najčešće se ubacimo u sred toka ili se priključimo tek na kraju, a nije teško ni propustiti sve što se dogadja. Otud je ne samo bila velika čast prisustvovati osnivanju Akademije, nego je i značajna privilegija biti uključen u njen rast i razvoj koji je svoj dosadašnji vrhunac dostigla na prvoj godišnjoj Skupštini, 4. oktobra ove godine u Chicagu.
Tog dana smo se okupili da se osvrnemo na dosadašnji rad: podneseni su izvještaji, proširen je Upravni odbor, novi redovni članovi su se uključili u rad. Primljeni su i počasni članovi: Tom Robb, čija su dobrota i velikodušnost pomogli mnogim našim ljudima, kao i Stevan Weine, čije se rad u psihijatriji koncentriše na postraumatske situacije i koji je mnogim našim izbjeglicama pomogao da se oporave od strahota koje se za sobom ostavili. Dio programa je bilo i predavanje Dana Cresona, koji je govorio o genetici, religiji i ludilu, nakon čega su se pristuni uključili u diskusiju.
Na Skupštini je bilo očigledno da naš dotadašnji rad nije bio nimalo zanemarljiv, niti će to biti u budućnosti, pogotovo što su svi članovi svoja zaduzenja vezane za Akademiju morali uskladiti sa velikom količinom profesionalnih obaveza--nepotrebno je reći da Akademija isključivo zavisi od energije i dobrovoljne aktivnosti svojih članova. Otud je jedan od primarnih ciljeva Akademije u narednom periodu da identifikujemo i vrbujemo nove članove i u naš rad ukljucimo što više mladjih ljudi, da definišemo procese saradnje i razmjene sa naučnim i kulturnim organizacijama i pojedincima u zemlji matici, da ubrzano počnemo rad na profesionalnoj bazi podataka koja bi izrasla iz našeg web site-a--da, jednom rječju, nastavimo da se povezujemo kao Bosanci i Hercegovci u SAD i Kanadi koji zive i rade na emotivnom potezu izmedju prošlog i budućeg ?ivota, u komplikovanom prostoru izmedju ličnog izmještenja i profesionalnog ispunjenja. Ako se u globalizovanom svijetu, u svijetu obiljezenom tragičnim migracijama, snaga domovine izmedju ostalog mjeri i snagom njene dijaspore, onda je na nama koji zivimo i radimo u Sjevernoj Americi da pokazemo da pred Bosnom i Hercegovinom stoji bolja, ljudskija budućnost.



















